Moslavina je jedna od sedam podregija vinogradarske regije Kontinentalna Hrvatska, sa dva vinogorja, Voloder-Ivanić Grad i Čazma. Glavnina vinograda posađena je na jugoistočnim, odnosno jugozapadnim obroncima vrlo stare, Moslavačke gore, koju grčki geografi Strabon i Ptolomej te rimski pisci Plinije St. spominju pod imenom rimskog cara Claudija (10.-54., car od 41.) kao Mons Claudius.

O vinogradarstvu na Moslavačkoj gori iz kasnijih razdoblja (do pada Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine) i u srednjem vijeku (od 476. do pada Carigrada 1453., odnosno otkrića Amerike 1492.) malo je podataka. Od turskih osvajanja (1545.), pa do protjerivanja Osmanlija iz Slavonije (1691.) ovo je bilo nemirno područje na kojem je vladalo bezakonje. U kasnijim razdobljima zabilježena su imena feudalnih gospodara i nepravde koje su kmetovima, ranijim slobodnjacima, bile nametane. Posljedica takva stanja česte su seljačke bune (koje se povremeno javljaju sve do ukidanja feudalizma 1848.).

Neposredno pred pojavu gljivičnih bolesti na vinovoj lozi vinogradarstvo se na području Moslavine snažno razvilo na starim osnovama i tada vjerojatno dostiglo najveći uspon. Tome je pridonijelo ponajprije obrazovanje, pa je i obnova vinogradarstva nakon filokserne zaraze tekla znatno brže nego na nekim drugim hrvatskim vinogradarskim područjima. . Istovremeno s uvođenjem suvremenog načina vinogradarenja, mijenja se i sortiment kultivara, pa je od starih sačuvan škrlet, moslavac, dišeća ranina, štajerska belina (ranfol) i kraljevina, a novouvedeni već tada, a neki tek kasnije (i danas na popisu preporučenih) su graševina, pinot bijeli, pinot sivi, traminac crveni, traminac bijeli, rizvanac (müller thurgau), sauvignon bijeli, rajnski rizling, silvanac zeleni, semion, manzoni bijeli i chardonnay, a od crnih (preporučene sorte) frankovka, gamay, alicante bouscet, cabernet sauvignon, cabernet franc, zweigelt, portugizac i lovrijenac.

Nakon osnutka Hrvatske vinarske zadruge moslavačkih vinogradara 1913. godine i izgradnje prve zajedničke kleti za preradu grožđa i proizvodnju vina, te niza gospodarskih uspona i padova (u razdoblju do i u tijeku I., a zatim do i u tijeku te nakon II. svjetskog rata), tek je 1957. izgrađen veći vinarski podrum, a od 1974. do 1978. podignuti su (OUR-a “Slavija”, OOUR-a “Moslavačko vinogorje”) i suvremeni plantažni vinogradi na površini od 162 ha (pod stručnim vodstvom Ljudevita Luje Miklaužića).

Podregija Moslavina ima idealne klimatske uvjete za uzgoj loze pod utjecajem umjerene kontinentalne klime. Najniže srednje mjesečne temperature zraka izmjerene su u veljači (0,1°C), a najviše u srpnju (20,6°C). Srednja godišnja temperatura zraka kreće se oko 10,5°C, a srednja u vrijeme vegetacije (od 10. travnja do 20 listopada) dostiže 16,9°C. Količine oborina dobro su raspoređene u tijeku godine s obzirom na to da više od 55% ili oko 450 mm padne u tijeku vegetacije. Od ostalih meteoroloških podataka valja spomenuti insolaciju (od oko 180 sati na godinu od čega najviše u mjesecu srpnju) i relativnu vlažnost zraka između 75 i 80%, koji su u optimalnim granicama, dok jačina i učestalost jakih do olujnih vjetrova i pojava tuče i bez obzira na nisku učestalost, ako se pojave u doba dok su ljetorasti još krhki i nepovezani, a grožđe dozrelo pred berbu, mogu vinogradima nanijeti znatne štete.

Kao što je već istaknuto, Moslavačka gora (s najvišim vrhom od 489 m nad morem) vrlo je stara (iz predpaleozoika, dakle razdoblja starijeg od 300 milijuna godina), a na tu prastaru granitnu jezgru nataložili su se mlađi sedimenti na kojima su se razvili današnji tipovi tala (pretežno pseudogleja). Višestoljetnim utjecajem (gnojidbom i obradbom) čovjek je mijenjao tla nastojeći ih prilagoditi svojim proizvodnim potrebama, pa se ona danas najčešće mogu svrstati u antropogena, rigosol-vitisol tla. Iako postoje razlike (ovisno od nagiba, propusnosti režima voda i dr. čimbenika), najčešće se karakteriziraju s niskim pH (od 4 do 6,0) i pomanjkanjem fiziološko aktivnih hranjiva (i kalija i fosfora) te neodgovarajućim vodno-zračnim i toplinskim režimom. Pošto velik dio oborina u tijeku vegetacije padnu u obliku pljuska, vinogradari izgradnjom drenažnih jaraka (poglavito na strmim položajima) nastoje umanjiti štete od erozije.

U podregiji se nalazi oko 1300 ha vinograda. Većina ih je u posjedu privatnih proizvođača koji vina proizvode za vlastite potrebe i potrebe lokalnog tržišta. Vinorodno područje se sve više okreće plasmanu vina putem selskog turizma.